Cesto se pitam kako drugi ljudi idu kroz zivot... Kada sam bio mali i mladji, pitao sam se kako moji drugovi u obdanistu vide boje, dali je njihova crna crna kao moja, i dali je njihova bijela bijela kao moja.. Dali cuju isto kao i ja, iste zvukove.... Posto nisam uspio naci odgovor, odustao sam od takvih pitanja... Sada kada sam kao malo ozbiljniji jelte pitam se i dalje... Pitam se dali svi ljudi imaju isti cilj, dali svi cuju isti glas unutra koji ih vodi ka necemu, ili ponekada nekome... Pitam se kada razmisljaju na kom jeziku razmiljsljaju, dali misao ima jezik uopste... dali svijest ima jezicki kod, ili nas mozak jednostavno to prevodi na njemu rodjeni ili znani, ili priuceni jezik... Pitam se isto dali se drugi ljudi pitaju isto... Jeli moguce da svi idemo u istom pravcu? Jeli moguce da svi zele samo jednu te istu stvar, da svi kotrljaju isti tocak niz i uz isto brdo... Pitam se dali svi prate to isto guranje zivotnog tocka koji se sastoji od rodjenja, skole, fakulteta, karijere, djevojke, zene, djece, hipoteke, penzije starosti i smrti... ima li ista vise od toga ili je cijela sustina i malim stvarima izmedju svih ovih elemenata guranja tocka?
Cini mi se zapadna civilizacija slabo uci... nismo u stanju da naucimo nista iz prolosti cini se... I dalje se ubijamo, krademo jedni od drugih, mrzimo se, slabo pamtimo greske predhotnih generacija, slabo ucimo dolazece generacije da ne ponove nase greske... Ja cu praviti mnoge iste greske kao i moj otac, a on kao i njegov, i sve tako... Fakticki gledano, mi se unazadjujemo ili u najboljem slucaju stagniramo kao "civilizacija"... Jedini progres je tehnicke prirode, i sada imamo drustvo, globalno drustvo koje je oblikovano ili koje se oblikuje prema tehnoloskim rijesenjima. Pogotovo rijesenjima u polju komunikacije... Sve vise komuniciramo, sve vise razmjenjujemo informacije, a sve manje slusamo jedni druge... ljudi cini se su uspjeli nekako da sve vise pricaju dok istovremeno sve manje kazu.... Nevjerovatno...
To je samo jedan problem koji ja imam sa ovim zivotom kakav jeste... Jedan od mnogih... Stalno o tome razmisljam. Kako i zasto, zbog cega i koliko. Koja je svrha svega toga kada cu za 40 i kusur godina biti samo svjeze napisano ime na spomeniku... neko ce reci treba uzivati u zivotu, istrazivati putovati, ali sve je tako napravljeno da bi to postigao moras kotrljati kamen kao i svi ostali... Krajnji nedogled...Mozda se meni samo ne gura kamen...Proklet je onaj Sisyphus (ili kako se pise na nasem)....
No comments:
Post a Comment